Odsjeli smo u hotelu Admiral. Sobe su bile vrlo malene, no unatoč tome uživale smo. Prvi dan smo imale slobodno nakon svečanog otvaranja da se odmorimo od dugog puta, ali mi nismo imale mira. Odmah nakon večere išle smo još sve ponavljati kako nas neka pitanja komisije sutra ne bi iznenadila. Otišle smo spavati oko 22:00 sata jer od uzbuđenja nismo mogle baš spavati. Ujutro smo ustale u 6:00 sati kako bi se spremile zato što je četvrtak bio dan za nove pobjede. Nakon doručka krenule smo u OŠ «Antun Gustav Matoš» da bi postavili plakate.  Dok smo ih postavili, krenuli smo u Vukovar, u Muzej Vučedolske kulture gdje smo više upoznali Vinkovčane, njihov način života, kulturu i sl. Bilo je vrlo zanimljivo saznati neke nove činjenice, a jedna od njih je ta da su Vinkovci najstariji grad u Europi i drugi na svijetu. Kasnije smo se vratili na izlaganje plakata. Iako smo osjećale malo straha znale smo da smo se trudile. Svi su otišli razgledavati tuđe plakate, a mi smo jedine ostale uz svoj plakat pa smo prve i došle na red. Iako nismo znale kako to sve treba izgledati, odgovorile smo na pitanja koja nam je postavila komisija i bile smo vrlo zadovoljne. Odmah smo se riješile stresa stoga smo otišle na ručak sa učiteljicom Natašom koja nam je bila velika potpora. Nakon ručka imali smo još malo slobodnog vremena i išli u razgledavanje Vinkovaca te u razgled gradskog muzeja. Hodanje je bilo malo naporno, no isplatilo se. Saznali smo nešto o njihovom Romeu i Juliji, odnosno o Ivanu Kozarcu i njegovoj voljenoj Mariji te posjetili njegovu rodnu kuću. Vrijeme je brzo prolazilo, a mi smo otišle sa učiteljicom do trga i kasnije u sobe gdje smo još jednom izvježbale prezentiranje te otišle spavati. Opet smo se rano probudile i krenule u školu. U zbornici smo krenuli s prezentacijama, no bili smo u kategoriji osmih i sedmih razreda. Bile smo opuštene, ali kada smo mi trebale doći na red, dlanovi su nam se počeli znojiti, pojavio se strah. Unatoč svemu učiteljica je rekla da smo to odradile vrhunski, a nema većeg zadovoljstva od onoga kada je učiteljica zadovoljna. Nakon svih prezentacija otišli smo na predavanje kako bolje napraviti istraživački projekt i kasnije je bila rasprava gdje su nam rekli što smo napravili dobro, a što krivo. Nakon večere otišle smo čekati rezultate koji su stigli oko 21:00 sat. Kada smo vidjele da smo desete bile smo razočarane jer smo to odradile sa sigurnošću, no kada smo se sjetile da su samo šest istraživačkih radova sedmih razreda pozvani na državno natjecanje, razočaranje je nestalo i pojavili su se osmjesi na našim licima. U subotu smo se probudile dosta kasno. Poslije doručka odnijeli smo kofere do autobusa i otišli na svečano zatvaranje natjecanja. Nakon kratkog programa uslijedila je dodjela nagrada. Na naše iznenađenje dobile smo posebno priznanje za istraživački projekt koji podiže ekološku svijest. S ponosom smo primile ovo priznanje. Poslije ručka bilo je vrijeme da se krene kući. Zadnji put smo se pozdravile sa Vinkovcima te se prepustile putovanju.  Bilo nam je žao kada smo krenule kući, no isto tako smo bile presretne što ćemo vidjeti svoje najdraže. Bilo je to novo iskustvo koje će nam zauvijek ostati u prekrasnom sjećanju.

napisala: Nadja Novak