Prvo pitanje bilo je koliko su dnevno na internetu. Iz ankete doznajemo da je internet svakodnevno prisutan kod većine učenika i više od 50 % učenika provodi više od 5 sati dnevno u uporabi interneta u bilo koje svrhe. Zanimljiva je i informacija da 84 % učenika preferira korištenje interneta preko mobitela, tako da računala polako odlaze u drugi plan.

Internet i učenje

81,4 % naših učenika internet koristi za učenje i kao pomoć kod učenja u bilo kojem pogledu. Samo 35 % učenika na preferira komunikaciju s učiteljima putem društvenih mreža, dok ostali stalno ili povremeno koriste tu privilegiju.

Što se tiče digitalnih udžbenika, koji na sva vrate ulaze u naše škole i već se naveliko koriste u pojedinim nastavnim predmetima, 34,5 % učenika preferira papirnate, „staromodne“ udžbenike, dok samo 24 % učenika daje prednost on-line udžbenicima.

Interesantan je podatak da su učenici svjesni i negativnih strana korištenja mobitela u školi. Pojedini učenici otvoreno priznaju svoju ovisnost o mobitelu i vrlo bi se teško i na kratko vrijeme odmaknuli od svojeg ljubimca. Kada bi se mobiteli skroz zabranili u školi, 27 % učenika to bi stvarno teško prihvatilo.

Sigurnost na internetu

Naši su učenici svjesni opasnosti koje donosi internet u svakom pogledu – od čuvanja osobnih podataka, malicioznog softvera do trollinga, spoofinga, flaminga…, 75,2 % učenika smatra da s internetom treba postupati oprezno i da ipak nije „sigurno mjesto“. Vrlo smo ponosni što su učenici najviše o sigurnijem korištenju interneta naučili u Školi, čak 60 %.

Učenici bi znali prepoznati kada zatražiti pomoć te bi 53 % njih obavezno to učinilo, 34 % možda, a samo bi 11 % učenika problem zadržalo za sebe. Najprije bi se za pomoć obratili roditeljima, većina njih, a prednjače i razrednici, učiteljica informatike i pedagoginja. Što se tiče roditelja, oko 50 % roditelja prati svoju djecu, kao i eventualne aktivnosti na internetu, te zna njihove korisničke podatke. Ovdje trebamo uzeti u obzir da su anketu anonimno ispunjavali učenici od 5. do 8. razreda, tako da taj podatak u 5. nije isti kao u 8. razredu.

Društvene mreže

Naši su učenici vrlo bliski s većinom društvenih mreža. Većina ih ima profile na nekoliko njih, a naša top-lista izgleda ovako:

Prednjače Instagram i Snapchat, YouTube, Messenger, dok Facebook i Twitter više nisu toliko popularni. Zabrinjava činjenica da 62 % učenika objavljuje svoje fotografije na društvenim mrežama usprkos svjesnosti o čuvanju osobnih podataka i ostalih opasnosti koje učimo u Školi, kao i činjenica da 22 % učenika za pratitelje prihvaća nepoznate ljude. Nestašni učenici postoje i u virtualnom svijetu, što pokazuje i sljedeći grafikon.

Što se tiče online-igrica, 72 % učenika koristi internet za igrice. Tu se nalaze i one za iznad 18, ali još uvijek Minecraft. Nažalost, 30,8 % učenika u igri komunicira s nepoznatim ljudima.

Virtualni svijet naveliko je već naša svakodnevnica, promijenio se pogled na svijet, način učenja, komunikacije, s obzirom na to 20 % učenika sigurnije se osjeća u virtualnom svijetu, dok 50 % ipak sigurnost osjeća samo u stvarnom svijetu.

Prvo pitanje bilo je koliko su dnevno na internetu. Iz ankete doznajemo da je internet svakodnevno prisutan kod većine učenika i više od 50 % učenika provodi više od 5 sati dnevno u uporabi interneta u bilo koje svrhe. Zanimljiva je i informacija da 84 % učenika preferira korištenje interneta preko mobitela, tako da računala polako odlaze u drugi plan.

Internet i učenje

81,4 % naših učenika internet koristi za učenje i kao pomoć kod učenja u bilo kojem pogledu. Samo 35 % učenika na preferira komunikaciju s učiteljima putem društvenih mreža, dok ostali stalno ili povremeno koriste tu privilegiju.

Što se tiče digitalnih udžbenika, koji na sva vrate ulaze u naše škole i već se naveliko koriste u pojedinim nastavnim predmetima, 34,5 % učenika preferira papirnate, „staromodne“ udžbenike, dok samo 24 % učenika daje prednost on-line udžbenicima.

Interesantan je podatak da su učenici svjesni i negativnih strana korištenja mobitela u školi. Pojedini učenici otvoreno priznaju svoju ovisnost o mobitelu i vrlo bi se teško i na kratko vrijeme odmaknuli od svojeg ljubimca. Kada bi se mobiteli skroz zabranili u školi, 27 % učenika to bi stvarno teško prihvatilo.

Sigurnost na internetu

Naši su učenici svjesni opasnosti koje donosi internet u svakom pogledu – od čuvanja osobnih podataka, malicioznog softvera do trollinga, spoofinga, flaminga…, 75,2 % učenika smatra da s internetom treba postupati oprezno i da ipak nije „sigurno mjesto“. Vrlo smo ponosni što su učenici najviše o sigurnijem korištenju interneta naučili u Školi, čak 60 %.

Učenici bi znali prepoznati kada zatražiti pomoć te bi 53 % njih obavezno to učinilo, 34 % možda, a samo bi 11 % učenika problem zadržalo za sebe. Najprije bi se za pomoć obratili roditeljima, većina njih, a prednjače i razrednici, učiteljica informatike i pedagoginja. Što se tiče roditelja, oko 50 % roditelja prati svoju djecu, kao i eventualne aktivnosti na internetu, te zna njihove korisničke podatke. Ovdje trebamo uzeti u obzir da su anketu anonimno ispunjavali učenici od 5. do 8. razreda, tako da taj podatak u 5. nije isti kao u 8. razredu.

Društvene mreže

Naši su učenici vrlo bliski s većinom društvenih mreža. Većina ih ima profile na nekoliko njih, a naša top-lista izgleda ovako:

Prednjače Instagram i Snapchat, YouTube, Messenger, dok Facebook i Twitter više nisu toliko popularni. Zabrinjava činjenica da 62 % učenika objavljuje svoje fotografije na društvenim mrežama usprkos svjesnosti o čuvanju osobnih podataka i ostalih opasnosti koje učimo u Školi, kao i činjenica da 22 % učenika za pratitelje prihvaća nepoznate ljude. Nestašni učenici postoje i u virtualnom svijetu, što pokazuje i sljedeći grafikon.

Što se tiče online-igrica, 72 % učenika koristi internet za igrice. Tu se nalaze i one za iznad 18, ali još uvijek Minecraft. Nažalost, 30,8 % učenika u igri komunicira s nepoznatim ljudima.

Virtualni svijet naveliko je već naša svakodnevnica, promijenio se pogled na svijet, način učenja, komunikacije, s obzirom na to 20 % učenika sigurnije se osjeća u virtualnom svijetu, dok 50 % ipak sigurnost osjeća samo u stvarnom svijetu.