Što se tiče samog boravka tamo bili smo dočekani prognozom 4 dana kiše. Na sreću na kraju nas je kiša zalijevala samo prva 2 dana. Kino dvorana bila je udaljena od hotela u kojem smo bili smješteni nekih pola sata hodanja, ali zbog reljefa otoka šetnja nije bila baš ugodna. Ipak nakon napornog hodanja svaki put bili smo dočekani raznolikim skupom filmova. Neki od njih bili su stvarno zanimljivi i natjerali me na razmišljanje dok su mi neki samo preletjeli pred očima.

Za mene, najneočekivaniji trenutak bilo je proglašenje. Osvojili smo 1. nagradu dječjega žirija u kategoriji dokumentarnog filma. Drago mi je znati da su djeca prepoznala trud koji je uložen u film te hrabrost osobe o kojoj je film snimljen. Nakon dodijele nagrada festival je završio(kako je jedan organizator tamo rekao) milenijskom fotografijom. Vjerujem da ovo nije bila zadnja u nizu reviju na kojima je prisustvovala naša škola nego da će ih biti još puno i da će svaka biti bolja od one prethodne.

Elena Vrtarić, 7.a